Organizovani kriminal, korupcija, nepotizam, brojne afere, zloupotrebe službenog položaja i državnih resursa, nepotizam, partijsko zapošljavanje... To su samo neke od negativnih pojava koje karakterišu Crnu Goru i 11 godina nakon referenduma na kojem je postala nezavisna država. Tog 21. maja 2006. godine promijenjen je državni status Crne Gore, ali ni do dan-danas nije smijenjena njena vlast, koja je akter svih afera i, po ocjenama opozicije i brojnih analitičara, pokrovitelj organizovanog kriminala i visoke korupcije.
Koordinator nekadašnjeg Bloka za nezavisnost Branko Lukovac kazao je za „Dan“ da su nakon 11 godina od donošenja referendumske odluke o nezavisnosti ocjene gotovo identične onima koje su iznijete povodom navršetka prve dekade, bez bitnijih promjena i kada je riječ o ostvarenjima i o neispunjenim očekivanjima.
–Nesporno je da je odluka da se ide putem nezavisnosti i evropskih i evroatlantskih integracija u svakom pogledu bila utemeljena, opravdana i da su u ovih 11 godina potvrđeni najvažniji razlozi takvog opredjeljenja. A to su nužnost da i Crna Gora, kao država sa gotovo najdužom tradicijom državnosti, bude jednaka sa drugim državama nastalim iz ranije zajedničke države, koje su se, nakon njenog raspada, odlučile za nezavisnost, te da sama upravlja svojom sudbinom. Da ona ima dovoljno resursa za ekonomski, socijalni i sveopšti razvoj. Da će, kao takva, znatno unaprijediti odnose sa Srbijom, kao i sa svim drugim susjedima, biti pozitivan činilac regionalne stabilnosti i saradnje i da će, kao nezavisna država, uspješnije napredovati prema evropskim i evroatlantskim integracijama–naveo je Lukovac.
Kako je dodao, ono što su bila nadanja i obećanja da će nam donijeti nezavisnost koja, nažalost, nijesu, ili ne u značajnijoj mjeri, ispunjena odnosi se na kvalitet društva koje gradimo.
–Nijesmo, ili nijesmo još, izgradili državu vladavine prava i demokratskih vrijednosti, pune slobode i jednakosti. Još uvijek, umjesto demokratskog i građanskog društva socijalne pravde, imamo partijsko, ili partitokratsko društvo, gdje za poslove, položaje, napredovanja ne važe kriteriji znanja, stručnosti, rada i rezultata, već partijske podobnosti, poslušnosti i svuda prisutnog nepotizma kao rak-rane od koje je teško oboljelo cijelo naše društvo, sa raširenom korupcijom i kriminalom. Tek nam predstoje duboke reforme kako bismo izgradili i afirmisali prave vrijednosti – ocijenio je Lukovac.
Na referendumu 21.maja 2006.godine 55,5 odsto građana izjasnilo se za samostalnu državu. Od obećanog blagostanja u nezavisnoj državi, građani danas imaju zatvorene fabrike, sve veće siromaštvo, stalni porast broja socijalno ugroženih... Na drugoj strani, valjda u skladu sa svojevremenom parolom „Da živimo bolje“, u vlasti i oko vlasti stvoren je krug enormno bogatih ljudi. Vladavina DPS-a donijela je bujanje kriminala i korupcije, brojne afere poput „Telekoma“, „Limenke“, a odndavno imamo i slučaj „Primorka“.Tu je i afera „Zavala“, kao i niz drugih slučajeva zloupotreba u Budvi, u kojima je, po sopstvenom priznanju, šef organizovane kriminalne grupe bio bivši drugi čovjek DPS-a Svetozar Marović. No, kako je sva vlast u rukama DPS-a, uključujući i sudsku (koliko god se ta grana vlasti deklarativno upinjala da se predstavi kao nezavisna), funkcioneri vladajuće partije dobijaju minimalne zatvorske kazne, a pokradeni milioni ne mijenjaju „vlasnika”. U Crnoj Gori, koja je, kako je na sva zvona proklamovano prije 11 godina, trebalo da procvjeta kao nezavisna država, procvjetali su šverc, obračuni mafijaških klanova, nerasvijetljana ubistva. Lider DPS-a Milo Đukanović obezbijedio je blagostanje, koje je obećavao svim građanima, samo svojoj porodici, pa je bratu Acu omogućio da od „Limenke“ zaradi deset miliona eura, a sinu Blažu namješta višemilionske poslove sa državom.
Po riječima Borisa Raonića iz Građanske alijanse, jaku državu ne čini veliki broj kineskih zastava, niti lukrativne i zdrave emocije, niti veliki broj likova koji su spremni da se fizički obračunaju sa onima koji kritikuju stanje u njoj.
– Jaku državu čine jake institucije, koje garantuju poštovanje zakona, prava pojedinaca i efikasno i profesionalno ostvaru ciljeve zbog kojih postoje.Tu je upravo najteži dio i najbolniji za one koji već skoro 30 godina baštine ideju samostalne Crne Gore. Naše institucije su prečesto politizovane, administracija je preglomazna. Distribucija dobara mora biti bolja, zdrava kritička svijest treba da bude njegovana, a ne sistemski ograničavana. Dijaloška kultura ne postoji, a čini se da tenzije na liniji vlast–opozicija nikada nijesu bile veće. Preveliki broj pojedinaca kao matičnu državu doživljava neke druge zemlje –ocijenio je Raonić.
Kako je zaključio, iako idemo u dobrom pravcu, neprihvatljivo je koliko je napredak spor i koliko je teško napravati svaki reformski potez.
Građanima Crne Gore je u referendumskoj kampanji objašnjavano da je bolje da se odvojimo od Srbije. Pristalice nezavisnosti, predvođene Milom Đukanovićem, isticale su da će građani u nezavisnoj Crnoj Gori moći sami da odlučuju o sudbini svoje države. A 11 godina kasnije, istim tim građanima vlast, i dalje predvođena Milom Đukanovićem, oduzela je pravo da glasaju o sudbini svoje države i mimo njihove volje uvela Crnu Goru u NATO savez.
Analitičar geopolitike Blagoje Grahovac kaže da je samostalnost Crne Gore obnovljena još 1945. godine jer je, kao i sve članice bivše SFRJ, naša zemlja bila ustavno definisana kao država.
– Tu samostalnost Crne Gore dva puta je utopio vrh DPS-a. Prvi put 4. oktobra 1991.godine, kada se diskutovalo o Karingtonovom planu i kada je vrh DPS-a odlučio da ostane u zajednici sa Srbijom. Time je stvoren alibi lošoj politici da se kobajagi bori za očuvanje Jugoslavije.Nije to bila istina, već podvala svim građanima – naglasio je Grahovac.
Kako je dodao, drugi put je vrh DPS-a utopio samostalnost Crne Gore 1992. godine, kad su sproveli referendum o ostanku u zajednici sa Srbijom, „čime je produžen alibi lošoj politici vrha DPS-a i Slobodana Miloševića da se navodno bore za očuvanje Jugoslavije”.
– Ispod toga su se odvijali svi oni najgrđi procesi koji mogu zadesiti jedan narod i državu – proizvođenje rata, pljačkaške privatizacije, šverc kao državni projekat, međunarodne sankcije, mnogi ratni zločini, likvidacije, uništena privreda... Crna Gora od 21. maja 2006.godine ni u političkoj ni u ekonomskoj sferi, kao ni u vladavini prava, nije postigla ono što su građani očekivali. Razlog je u tome što je vrh DPS-a uzurpirao državu. Oni imaju privatnu državu. A što se tiče građana Crne Gore, država je zarobljena – podvukao je Grahovac.
On je istakao da je ovakvo stanje neodrživo, što je, uvjeren je on, jasno i vrhu DPS-a.
– Ovo su poslednji mjeseci koji su im na raspolaganju da se dozovu pameti. U suprotnom, njihovo urazumljivanje će biti izvršeno na grublji način. A taj grublji način se može desiti vrlo spontano, neočekivano i neplanski, ali, u svakom slučaju, po vrh DPS-a neće biti lagodno –zaključio je Grahovac.V. RADENOVIĆ
Grahovac: Vladajuće kvazielite opasnije kad su zajedno
Za Blagoja Grahovca je bolje što su Crna Gora i Srbija uspostavljene kao samostalne države.
– Kad su nazovi političke elite Crne Gore i Srbije zajedno, neko uvijek strada. Ako ne neko sa strane, onda sopstveni građani. Tvrdim da nikad nijesu bili bolji odnosi između građana Crne Gore i Srbije nego što su danas. Građani i jedne i druge države imaju potpuno čiste račune. Političke elite Crne Gore i Srbije nemaju čiste račune jer su jedni drugima dužni mnogo – istakao je Grahovac.
Lukovac: Daleko od ekonomski i socijalno napredne zemlje
Po mišljenju Branka Lukovca, tek treba da se čine ozbiljni i temeljni iskoraci ka prevladavanju dubokih podjela u Crnoj Gori kako bi ona istinski bila prostran i topao dom za sve njene građane, bez obzira na etničke, vjerske, regionalne, klasne i političke razlike.
– Na tome bi svi trebalo da se angažuju, a najviše politički činioci i vlast. Treba težiti da se odluke od najvećeg značaja za položaj i perspektive Crne Gore donose uz najveći mogući stepen saradnje i saglasnosti, a ne da se to čini tako da dovodi do daljih i dubljih podjela. Uprkos nekim rezultatima privrednog razvoja, još je mnogo siromašnih i nezaposlenih. Produbljene su i razlike u razvoju pojedinih regiona – ukazao je Lukovac.
On smatar da smo još daleko od izgradnje ekonomski i socijalno napredne države, koja će na održiv način valorizovati svoje resurse i prednosti i približavati se idealu i kvalitetu ekološke Crne Gore.
Produbili podjele i pripremili nove pohare
Demokratska Crna Gora saopštila je da je danas jedan od datuma koji je skoro po sredini podijelio „našu mladu demokratiju”, „što bi rekli `dobitnici tranzicije`, zaboravljajući da je, prvenstveno njihovom zaslugom, Crna Gora danas demokratska država taman koliko je DPS demokratska partija”. Ističu da i nije nesreća u tome što je taj 21. maj 2006. godine učinio da se braća, komšije i prijatelji poprijeko gledaju, već što vlast, 11 godina nakon toga, preko svojih pipaka u organizovanim kriminalnim grupama, ili obratno – što organizovane kriminalne grupe preko pojedinaca na vlasti koji su nerijetko ujedno i njihovi šefovi, priprema novu poharu iznova dižući pritisak i podgrijavajući atmosferu.
– Za ovih 11 godina, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i Romi, i da ih je još 20 nacionalnosti; pravoslavci, katolici, muslimani, Jevreji, ateisti, agnostici – svi su svrstani u građane drugog reda, svima je njima prosječna plata iznos računa njihovog premijera za jednu noć u kafani, svi su oni sa troje ili više djece „udar na budžet“, svima je njima gorivo luksuz, svima je njima „iscurilo“ 800 miliona iz KAP-a, svima je njima učinjena „Limenka“, „Telekom”, „Avala”, „Zavala”, „Bazar”, „Carine”, „Delta”, „Solana”. Svi su oni plaćali „euro po euro“, taksu na radio-prijemnike, svima su njima poskupjele struja i voda, svi oni i dalje plaćaju najskuplji internet u regionu, svima je njima ubijen Duško Jovanović, svima je njima sloboda mirnog okupljanja dovedena u pitanje, svima njima se postavlja bomba ispod auta ili u blizini vrtića. Nije prihvatljivo, nije normalno, nije humano, nije ljudski i dalje svađati ljude koji su sve ovo, i još mnogo toga, pretrpjeli i ispirati im mozgove. Ipak, ne očekujemo mi od šefova i članova organizovanih kriminalnih grupa, ne očekujemo ni od crnih kutija, ni humanost, ni poštenje, ni ljudskost. Zato je potrebno da svi damo sve od sebe da shvatimo da će biti još godina koji će imati 21. maj, ali da ni u jednom trenutku niko i ne pomisli da se osjećaj slavodobitno ili poraženo u odnosu na svog brata ili komšiju, već svi moramo da se osjećamo pobjednički kad pomislimo da se bliži kraj režimu koji nam smješta sve ovo. A onda će i naše svakodnevne, male pobjede postati velike, životne i dobiti svoj puni smisao –poručile su Demokrate.
Lako je vladati u podijeljenom društvu
Crna Gora 21. maj dočekuje politički, ekonomski, nacionalno i simbolički podijeljena, a činjenica je da imamo divnu zemlju, a nemamo državu, rekao je poslanik Demosa Goran Danilović. On je kazao da je država privatizovana i da pripada pojedincima dok je nezavisna samo od svojih građana.
– Dan nezavisnosti, u najskorijoj budućnosti, ona politička elita koja bude istinski voljela svoju zemlju i državu treba da preimenuje u Dan Crne Gore, dan svih njenih pomirenih krajnosti, dan svih „da” i svih „ne”, dan međusobnog razumijevanja. Crna Gora treba svima, ali ako želimo da traje i našem potomstvu svi trebaju Crnoj Gori. Lako je vladati u posvađanom i podijeljenom društvu. Lako je vladati prošlošću i otimanjem od budućnosti – rekao je Danilović.
On je istakao da je neophodna državnička mudrost da se upravlja željama i snagom svih građana i naroda.
– Crna Gora će postati nezavisna i slobodna kada se otme iz zagrljaja korumpirane ljubavi vlastodržaca. Tada će je voljeti svi, izuzev onih koji sada propisuju pravila ljubavi i voljenja – zaključio je Danilović.
B.Ma.
Raonić: Ostaje nada da će dogodine biti bolje
Po ocjeni Borisa Raonića, posebno zabrinjava to što akademski sektor u Crnoj Gori ne učestvuje u javnim raspravama.
– Mediji su prečesto alatke za obračun sa drugom stranom. Nadam se da će do iduće godišnjice nezavisnosti sve ovo biti prepoznato i da ćemo imati državu koja će biti ponos svih njenih građana – naveo je Raonić.
ANKETA „DANA”: GRAĐANI O GODIŠNjICI NEZAVISNOSTI
Loše da gore ne može biti
DRAGICA MARUNOVIĆ
– Ne možemo govoriti da je država uspjela ako ima ovoliko obrazovane i nezaposlene omladine. Tek kada ti naši mladi sugrađani budu mogli da nađu pristojan posao, moći ćemo da kažemo da smo na pravom putu – do tada ne. Zaista je previše nezaposlenih građana i to je nedopustivo.
MILAN MARTINOVIĆ
– Tako nam je „dobro” stanje u državi da prosto mami suze na oči. Ništa nije kako treba i zaista u ovakvoj atmosferi ne možemo govoriti o proslavi nekog bitnog datuma. Obrazovanje i zdravstvo su u veoma loše stanju. Građani primaju toliko niske plate i penzije da jedva mogu da prehrane familije, a uz to imamo toliko nezaposlenih. Ja primam penziju 250 eura i neka građani procijene da li se od toga može živjeti. Možda je za Mila dobro da je tolika penzija, ali za mene nije.
BRANISLAV RAKOČEVIĆ
– Gore je stanje sada nego što je bilo prije 11 godina. Toliko je loše da gore ne može biti. Obilježava se 11 godina od izglasavanja nezavisnosti, a više je gladnih nego sitih. Stanje u našoj državi je iz dana u dan sve gore. Narod je nezaposlen, nema gdje ni da se zaposli, ljudi jedva preživljavaju. To najbolje pokazuje da li je naša država ovih 11 godina bila na pravom putu. Kada narod gladuje, jasno je da se u državi nešto hitno treba mijenjati.
MAJA JOVIĆEVIĆ
– Činjenica je da u našoj državi omladina nema baš prilike da napreduje. Iako su naši mlađi sugrađani mahom obrazovani, oni ne mogu da nađu posao, a i ako nađu posao, plata je tolika da se od nje ne može živjeti. Zbog toga omladina napušta Crnu Goru. Na mladima svijet ostaje i zato je neophodno otvoriti veći broj radnih mjesta u Crnoj Gori i zaposliti građane kako ne bi morali da odlaze vani da rade. Imajući u vidu da su nam sve fabrike zatvorene, prilika za zaposlenje gotovo i da nema.
BRANKO MARTINOVIĆ
– Gotovo da niko u našoj državi sada ne može biti zadovoljan. Da bismo išta postigli, da bismo se oporavili, prvo treba da promijenimo vlast, a ostalo će doći samo. Svakog dana se smanjuju primanja, a cijene stalno rastu. Ovako ne može da se živi. Sa smjenom vlasti možda dođu bolja vremena. Ovo stanje u državi kakvo je danas ništa ne valja.
NADA RADONjIĆ
– Zadovoljna sam putem koji je Crna Gora prešla za 11 godina od dobijanja nezavisnosti. Stanje u svakoj oblasti se uvijek može poboljšati i unaprijediti, ali i to će vjerovatno doći vremenom. Veliki je put pređen i još veći je put pred nama, to je činjenica.